ZAGVOZD - U subotu je najrentabilniji autobus u Hrvatskoj zasigurno bio onaj koji je prevozio stotine i stotine znatiželjnika od sjevernog do južnog portala tek probijenoga tunela “Sveti Ilija” kroz Biokovo.
Općina Zagvozd častila je sve pečenim volom, piće je bilo za svakoga, te se ni u jednom trenutku nije osjećao dah recesije. A i kako bi kada se pisala povijest Imotske krajine. Investitori i izvođači radova na tunelu obustavili su u subotu radove i pustili ljude da se provozaju kroz tek probijeni tunel.
Tih 4266 metara, koliko ima od sjevernog portala, gdje je temperatura bila i minus dva stupnja, do južnog kod kamenoloma u Bastu, gdje je bilo plus osam, prešlo je samo u nekoliko sati više od tisuću ljudi. Došli su Imoćani iz svakog kutka Krajine, iz Splita, Šibenika, Zadra. Bilo je i Baškovođana, Makarana, Breljana, ali i Hercegovaca iz Posušja i Gruda. Svi su željeli proći kroz Biokovo i sebe negdje upisati 23. siječanj. Bar da pričaju svojim nasljednicima kako su baš oni najbrže došli do mora s imotske strane, a oni od mora do zaleđa Dalmacije.
– Ovo je i za mene stvarno veličanstveno, ugođaj koji ne mogu opisati. Ovo je definitivno najznačajniji infrastrukturni projekt u županiji i dat ćemo sve da se tunel konačno i dovrši. Bit će teško, no radit ćemo na tome – kazao je župan Ante Sanader, koji se u vatrogasnom vozilu DVD-a Zagvozd provozao od Zagvozda do Basta. S njim u društvu bila je Gordana Turić, bivša saborska zastupnica i žena koja je 29. prosinca 2004. “ispalila” prvu minu za početak gradnje tunela.
– Nevjerojatan je to osjećaj, puni dušu i ostvaruje san. E da se sada dignu naši stari koji su samo u mašti vidjeli neku rupu kroz Biokovu. Ali, eto, ostvario se san generacija, s ove, a mislim i s južne strane ponosnog Biokova – kazala je Gordana Turić.
– Doša san iz Splita s prijateljima i ovo nikada u životu neću zaboraviti. Zaigralo je u meni imotsko srce i kad san od ovog našeg oštrog zraka udahnuo nakon desetak minuta topli morski zrak u Bastu, kao da san se priporodio – veli nam Slobodan Pancirov, umirovljenik, koji je, kaže, još u osnovnoj školi u Imotskom davnih šezdesetih godina crtao Biokovo i tunel u njemu.
– Neka Primorcima malo dima i mirisa od našeg vola i janjaca – govori nam nekolicina Zagvožđana koji su pekli meso i častili vinom sve prisutne. – Kako s naše strane puše i vitar kroz tunel nosi mirise, primamit ćemo goste vamo k nama u Zagvozd. Bit će ih, ako Bog da, već dogodine – vele. – A ako i miris njijove ribe doli u Baškoj Vodi dođe do nas, nije ni nama više teško, za deset minuta smo doli.
Velika fešta ispred sjevernog portala tunela “Sveti Ilija” nije bila ništa manja i ništa veličanstvenija nego ona 24. prosinaca 2004., kada su i simbolično počeli radovi na proboju tunela koji život znači.
Objavila: Slobodna Dalmacija
